VISOKI EU DOKUMENT O URBANOJ POLITICI: Transformacija gradova za opće dobro - Nova Lajpciška povelja

Nova Lajpciška povelja novi je i jedinstven dokument EU-a visoke političke razine o urbanom razvoju usvojen u prosincu na vijeću ministara - jedini koji na europskom nivou bavi urbanim razvojem. Naime, urbani razvoj isključivo je u nadležnosti država članica i nema, kao u mnogim drugim područjima,  europske “politike”, nema propisa prema gradovima. Upravo zato je ovaj dokument jedinstven i važan.

Njime se sada, iz europskog centra, daje veliki poticaj statusu i važnosti  gradova, pa i upućuje državu da se “sluša”, osluškuje i reagira na potrebe gradova. Jednako bitno jest da strategiju urbanog razvoja, postavljenu u Novoj Lajpciškoj povelji svom snagom gura Njemačka.

Nova Lajpciška povelja usmjeruje na, kako se naglasilo i u njenom naslovu, na ključni cilj - na  opće dobro. Opće dobro zajednice, orijentiranost svih politika prema općem dobru. 

 

Strategija je u skladu s ključnim pravcem Europske komisije, a to je zelena transformacija, ali i - njemačkim nacionalnim strateškim planovima. Njemačka je ovome postavila temelje prije 13 godina, otkad datira prva, Lajpciška povelja, nazvana tako jer je kao i ovaj novi dokument, potpisana u Leipzigu, za vrijeme njemačkog predsjedavanja Vijećem ministara. 

 

Nova Povelja uzima u obzir goleme promjene uzrokovanim klimatskim promjenama i globalizacijom i ističe obavezu čuvanja zajedničkog, općeg dobra, kao uvjeta kvalitetnog, održivog, života u gradovima. Kao i dosadašnja, i nova Povelja bit će neobavezujuć, ali utjecajan dokument, i reflektirat će se i na diskurs o urbanim temama u EU-a, i između gradova u EU-u, i na mogućnosti financiranja, tj. Iskorištavanja programa i fondova, 

 

Originalna Lajpciška povelja usmjerila je gradove prema integriranom razvoju koji uzima u obzir različite prostorne, sektorske i druge aspekte urbane politike. Bila je temelj za razvoj novih politika koje su danas samorazumljive. (Na primjer ITU i urbana agenda).Države članice potpisale su da razumiju i podupiru kompleksnost fenomena grada, činjenicu da pristup održivom gradu treba biti cjelovit, a povezan različitim razinama, aspektima, sektorima. Lokalne samouprave obavezale su se da će provoditi takav integrirani pristup kojemu je cilj održivi grad otporan na ekonomske, društvene, klimatske i institucionalne šokove. 

 

I dosadašnja, a i ova nova Lajpciška povelja podrazumijeva suradnju i dogovor države i grada, upućuju državu i grad jedno na drugo. No, Povelja je i i horizontalna, tj. podrazumijeva da isti taj, europski format gradskih politika važi i funkcionira  u svim europskim gradovima. Time su gradovi pojačali svoju europsku dimenziju i preko nje mogu dobiti polugu veće samostalnosti, makar se i dalje uska suradnja s državom podrazumijeva.

 

Glavno pitanje jest kako se gradovi mogu prilagodili posljedicama klimatskih promjena kao što su smanjenje biodiverzificiteta, smanjenje nekih  resursa, očekivanje pojačanih migracija u narednom desetogodišnjem razdoblju, nova demografija gradova.

 

Dakako, tu su i teškoće koje je teško predvidjeti kao što su pandemija, ili prirodne katastrofe.

 

Ne samo to: digitalizacija je već sada, ali će biti mngovo više, utkana u sva buduća rješenja, ona će biti nerazdvojiv, integralni dio. Međutim, treba izbjeći veliku opasnost - digitalni jaz između korisnika i ostalih, novu nejednakost građana.  

 

Duh nove Povelje, očigledno, jest novi dogovor koji će reflektirati novu fizičku i socijalnu realnost. Globalno i lokalno međusobno je više ovisno nego prije. Primjer velikog utjecaja  Lajpciške povelje na nove politike EU-a, jest Zeleni plan Europske komisije koji je pak temelj za programe i politike i u Planu oporavka i novoj financijskoj perspektivi. 

Povratno, filozofija Zelenog plana, integralni je dio Povelje, i time se gradovi upućuju da ona bude integralni dio njihovih razvojnih strategija.

Pogledajmo dijelove Nove Lajpciške povelje:

 

Opće /ili zajedničko/ dobro

Nova Povelja počinje preambulom u kojoj se poziva da grad kao cjelina treba težiti zajedničkom dobru. Povelja ne definira zajedničko ili opće dobro, jer je, kako su iznijeli autori, oko tog pojma bilo previše različitih pogleda, od njemaćkog, filozofskog Gemeinwohlorientiurng, preko engleskog common welfare, kao i common good, pa do utopističkog koncepta francuskog sociologa Lefebvrea iz 1968.godine. No, složili su se da je najjednostavnije kazati da opće dobro koristi što većem broju članova zajednice. 

Primjeri su:  pouzdane javne službe, pristupačnost usluga, trud da se spriječe novi oblici društvenih, ekonomskih, geografskih teških razlika i podjela koje se doživljavaju kao nepravda. “Naš zajednički cilj je očuvanje kvalitete života svih europskih gradova i njihovih funkcionalnih prostora. Nikoga ne smijemo odbaciti”, stoji u preambuli.

 

Ovo se ne odnosi samo na deprivilegirane skupine, nego i na obvezu participacije. Vrlo široka participacija svih zainteresiranih aktera velika je novost koja se nazire u ovom dokumentu.

 

Opće dobro ujedno je i glavna poruka i javnosti i gradovima nove Lajpciške povelje.

Drugo poglavlje nacrta nove Povelje naslovljeno je Snaga europskih gradova za promjene, odnosi se na i spacijalne razine upravljanja i života, a to su gradska četvrt, lokalna samouprava i i funkcionalni prostor.

 

Slijede tri dimenzije grada,tri stupa potrebna da bi grad bio održiv. Oni su novost u ovoj Povelji i predmet održanih konferencija i predavanja. Ta su tri stupa Pravedan grad, Produktivan grad, Zeleni grad.

“Pravedan grad” nastoji ublažiti socijalnu segregaciju, podići nivo standarda siromašnijih četvrti, probleme starijih građana i pitanje primjerenog i ne preskupog stanovanja.

 “Produktivan grad” zalaže se podršku inovacijama, i za dubinski uvid u nove tehnologije, povezane s promjenom radnih i drugih navika života u gradovima. Tu pripada diverzificirana ekonomija sposobna za stvaranje radnih mjesta, konkurentskih biznisa, društvene, tehničke, logističke infrastrukture. Ponovo, naglašava se veliki zaokret prema digitalnoj ekonomiji. Povelja otvara i pitanje života središta gradova.

“Zeleni grad” je, recimo tako, kanal za provođenje Zelenog plana EU-a, koji je ključni dio novog Višegodišnjeg financijskog okvira, tj zajedničkog proračuna EU-a. Odnosi se na potrebu očuvanja zelenih i rekreacionih površina, obnovljive izvore energije, karbonski neutralne zgrade, smanjenje zagađenja i povećanje energetske učinkovitosti.”Prelazak na zeleni grad zahtijeva ulaganja u inovativne i kvalitetne tehnologije, te temeljni zaokret u proizvodnji i potrošnji, kako bi se stvorili uvjeti za cirkularnu ekonomiju”. Prilagodba gradova novim klimatskim uvjetima je u srži ovog zahtjeva. 

Pod Zelenim gradom, ali povezano s Produktivnim gradom su i gradski transport i općenito mobilnost.

 

Digitalizacija

Ciljevi iz preambule (urbana politika usmjerena općem dobru, integrirani pristup, participacija građana, place based approach), zatim tri stupa (pravedan, produktivan i zeleni grad)  i tri prostorna načina upravljanja (gradska četvrt, lokalna samouprava i funkcionalna zona) međusobno se upućuju jedni na druge i ovise jedan o drugome.Ta tri razine grada čine trokut održivosti, odnosno održivi grad i u ta tri elementa najveća su snaga grada, snaga za promjenu.

 Sve zajedno treba zamisliti u krugu digitalizacije. Digitalizacija nije odvojena tema, nego tema koja se odnosi na svaki pojedinačni dio održivog grada. Tako kros-sektorski razumljena i primijenjena, digitalizacija je ključ promjena, od pametne mobilnosti, energetske učinkoviti, javnih servisa, trgovine, opskrbe, održivog stanovanja itd.

 “Digitalizacija nije samoj sebi cilj”. Ljudske vrijednosti su važne: inkluzivnost, ljudska prava, transparentnost i poštivanje međunarodnog prava. Gradovima se daju preporuke za digitalnu transformaciju, na pr: inkluzivni pametni grad u službi općeg dobra, razvoj cjelovite infrastrukture, otvaranje podataka građanima, cjeloživotno učenje kako bi građani imali pristup javnim službama i slično. 
https://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/ATAG/2020/659384/EPRS_ATA(2020)659384_EN.pdf
I.S.